MODAKOMODA
12.09.2012 02:29
'Lijepo bi bilo odgojiti neku novu generaciju na pravoj glazbi!'

Ivana Runjić pravi je audiofil, a kako ne bi i bila ako je vjerovati onoj da krv nije voda. Ova Splićanka voli astronomiju, filmove, smišljanje toerija zavjere, putovanja i svoj posao u glazbenoj produkcijskoj kući Skalinada koju je naslijedila od svojeg oca Zdenka.

MK: Sjećam se prvog puta kad sam bila u tvom stanu kao da je bilo jučer. Snimali smo intervju s tvojim ocem Zdenkom za 'Po ure torture', koji nam je btw uvijek bio jedan od najmilijih gostiju zbog svoje jednostavnosti i topline kojom je zračio. Tebe nije bilo doma, ali nam je on pokazao tvoju sobu, šarenu, prepunu boja i detalja. Tada te još nisam poznavala, ali sam odmah pretpostavila da se radi vrlo kreativnoj osobi. Čime se sve baviš?
Ivana: Mene je oduvijek zanimalo sve što je kreativno. Uvijek kažem da mi duša sigurno ima zube jer je uvijek toliko gladna svega. Diplomirala sam dizajn vizualnih komunikacija na umjetničkoj akademiji u Splitu a evo radim već 8 godina kao muzički producent. Nekad život zna bolje i od nas samih. 

Luka Nižetić

MK: Koliko je tvoj otac Zdenko utjecao na tebe, pod time mislim prvenstveno na glazbu koju slušaš?
Ivana: Najviše. Ne sjećam se dana kada glazba nije svirala u našem domu. Sve je počelo zapravo sa klasičnom glazbom, pa sam tako već sa pet, šest godina na našim putovanjima odlazila sa njim u muzičke shopove i ko pravi znalac sama tražila od prodavača Stravinskog, Delibesa i druge. Naravno, mojoj familiji je to bilo jako smiješno i te su se anegdote prepričavale godinama za obiteljskim ručkovima. Kasnije mi je prenio ljubav prema talijanskim kanconama, starim mjuziklima, jazzu, operama, kompozitorima američkog songbooka, bossa novi, soulu. Presudan je bio i njegov posao muzičkog urednika na Radio Splitu, gdje sam odlazila ko dijete u njihovu arhivu na tavanu i zaljubila se u ploče. Volim svu glazbu do negdje kraja 70tih, i priznajem da uopće ne pratim ništa suvremeno. Suvremena glazba mi siše energiju i zbilja se osjećam fizički loše kad sam prisiljena ju slušati. Naravno, iznimke uvijek postoje. 

Ivana Runjić
Mala Ivana sa svojim tatom Zdenkom Runjićem


MK: Jedna si od najvećih kolekcionara vinyla koje poznajem. Imaš čak i svoju facebook stranicu Scratchy Attic na kojoj nas često iznenadiš nekom zaboravljenom glazbenom numerom?
Ivana: Vinyl je moja najveća ljubav, oduvijek. Toliko da kad vidim ploče iskorištene u neku drugu svrhu, tipa ukrašavanje prostora, srce me boli. Vinylu je mjesto na gramofonu! Počelo je tako da sam prije desetak godina krenula optimistično skupljati sve verzije Cole Porterovih pjesama na vinylu, pa se lista onoga što skupljam i 'must have's' proširila toliko da znam da za života neću uspjeti skupiti sve što sam naumila. To mi pruža neizmjerno zadovoljstvo; nema boljeg osjećaja kad naletiš na ploču koju tražiš godinama ili kad kupiš nešto na blef i skužiš da ne možeš više živjeti bez te ploče. Super mi je da je većina mojih prijatelja kupila gramofone, da si donosimo ploče sa putovanja...i da se družimo uz spizu i pucketanje gramofona. Scratchy Attic je i nastao zbog toga. Voljela bi da jednom preraste u moju radio postaju. E to bi bio posao iz snova! To bi bio sretni radio. Lijepo bi bilo odgojiti neku novu generaciju na pravoj glazbi.

MK: Koje još hobije njeguješ?
Ivana: Pa zapravo sve se vrti oko glazbe. Audiofili teško nađu vremena za još jedan punokrvni hobi. Slušam glazbu, čitam o glazbi, planiram putovanja po određenim koncertima, proučavam glazbu. Sklona sam fazama gdje proučavam određene glazbenike ili stilove skoro do overdosea; ove godine sam već imala nekoliko faza - Morricone fazu, pa Harry Nilsson fazu, a trenutno malo intenzivnije proučavam južnoameričku glazbu. Osjećam se kao da istražujem grčku ili rimsku mitologiju. Povremeno me prijatelji nagovore na dj-anje nakon njihovih svirki ili premijera. Trenutno me zaokuplja kužinavanje i sve vezano za spizu. Volim astronomiju, filmove, smišljanje toerija zavjere….i naravno putovanja.

Luka Nižetić

Luka Nižetić

MK: Tvoja majka Vedrana i ti, nakon Zdenkove smrti, pokrenule ste hvalevrijedan projekt 'Runjićeve večeri'. Uskoro se bliži još jedno izdanje, koje po redu?
Ivana: Ove godine radimo već osmo izdanje, 7.listopada u HNK Split. Kad smo ulazili u taj projekt, htjeli smo da preraste u tradiciju ali ovo je preraslo čak i naša očekivanja. 

MK: Kako vam uspijeva, iz godine u godinu, održavati tako kvalitetan projekt s hrpom vrhunskih glazbenika?
Ivana: Izgradili smo dobru platformu, nismo nikome podilazili, isključivo smo se vodili kvalitetom. Svi muzičari uključeni u projekt su postali jedna mala obitelj koja to gura dalje i raduje se svakom novom izdanju. Stekli smo velik krug poklonika, uglavnom regrutiranih iz krugova njegovih poštivatelja ali i 'nekih novih klinaca' koji zahvaljujući Runjićevim Večerima po prvi put uče pjesmaricu Mediterana. Runjićeve večeri su u osam godina svojeg postojanja prepoznate u struci kao najprestižniji i najambiciozniji glazbeni projekt u Hrvatskoj koji svake godine donosi nešto novo, izlazi iz zadanih formi i postavlja nove kriterije. 

MK: Koliko je šjor Zdenko zadužio hrvatsku glazbu i glazbenu ostavštinu ne treba pretjerano apostrofirati. Sumnjam da bi splitska glazba, a i festival izgledao kako izgleda danas da je on još uvijek s nama. Što se desilo Splitu gradu?
Ivana: Mislim da to nije problem samo Splita. Promijenilo se i vrijeme i glazba. Festivalska forma je jednostavno - potrošena. Čak i razgovori o festivalu su potrošeni. Puno splitskih velikana nas je napustilo u zadnje vrijeme. Malo je dobrih autora, malo je dobrih pjesama. Ja se nekako nadam nekoj renesansi, čekam da Split odgoji neku novu generaciju.

Luka Nižetić

MK: Koga cijeniš od hrvatskih glazbenika? Čiju glazbu imaš na svom ipodu?
Ivana: Hrvatska ima genijalnih glazbenika i imam tu sreću da surađujem sa njima. Jako cijenim Ivanu Rushaidat i njen bend Little drop of Poison, i ono šta je radila prije sa Billie & the Kids. Na ipodu je i Marko Tolja, a jako mi je drag i projekt Borne Šercara - Jazziana Croatica.

MK: U pripremi je 'Runjić in jazz', još jedan projekt na kojem surađuješ. O čemu je riječ?
Ivana: Taj projekt je zapravo nastao po ideji pjevačice Ines Tričković. Okupila je sjajne mlade jazz glazbenike i s njima je napravila jazz obrade Runjićevih standarda. U listopadu idu na kinesku turneju po eminentnim jazz festivalima. To je velika stvar za prezentaciju naše kulture i glazbe u svijetu.

Ivana Runjić
Luka Nižetić by Ivana Runjić (Extra, 2005.)

MK: Sjećam se jednom si prilikom fotografirala Luku, našeg fotografa na 'Modi Komodi', u poprilično eksplicitnom izdanju. Bio je to zanimljiv session na kojem sam i sama sudjelovala. Osvježi mi pamćenje, kako je došlo do toga?
Ivana: Koliko se sjećam ideja je nastala u nekom našem neformalnom razgovoru, dakle spontano. Super smo se zabavili tih par dana na snimanju, mislim da je to jako pridonijelo konačnom rezultatu. U to vrijeme napravili smo mali boom, pomakli neke granice i to je super. Snimajući sad ovaj session za 'Modu Komodu' smo se Luka i ja zafrkavali kako je život nepredvidljiv jer smo zamijenili uloge. Sad smo 1:1 !

MK: Atipična si Splićanka i kada je odijevanje u pitanju. Nije ti mrska moda?
Ivana: Moda mi svakako nije mrska, ali modni biznis i ono u što se pretvorio i ljudi u njemu - sve mrži i mrži. Moda kada nije samo umjetnost, je sredstvo komunikacije, jedini alat s kojim komuniciramo sa ama baš svim ljudima koje susrećemo, naš osobni kod. Nema mi ništa odbojnije i tužnije nego žena, ili muškarac čiji život potpuno preuzme moda. 

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić
jakna: Manoush, haljina: Manoush, naočale: Asos, cipele: Chanel, ogrlica i narukvica: Bimba & Lola, torba: Asos, fotić: Blackbird, Fly

MK: Gdje pronalaziš sve te bazovite stvarčice i asesoare?
Ivana: Jedan prijatelj mi je rekao da patim od Carmen Miranda sindroma jer volim sakupljati šarenu odjeću i nakit sa životinjama i voćem. Mislim da su na moj stil najviše utjecali stari MGM mjuzikli u technicoloru. Volim drugačije stvari, otkačene brendove, i obično ih pronalazim usput na putovanjima ili na internetu. Prezirem šetnje po dućanima. To doživljavam kao gubitak vremena i veliki stres. S obzirom ni da sebe, ni život ne shvaćam pretjerano ozbiljno, mislim da se to oslikava i na mojoj odjeći. Nisam fan SH-a jer vjerujem da odjeća nosi energiju prijašnjeg vlasnika. 

MK: Najbolja kupnja ikad?
Ivana: Ona koja ima priču.

Luka Nižetić



Ivana voli:

- Cole Porter
- teleskop
- Island
- Youtube
- ukulele


Ivana ne voli:

- stagniranje
- površnost
- leptire
- rap
- sms



Luka Nižetić


Evo i jedna glazbena poslastica za sve ljubitelje škripavog zvuka s Ivaninog Scratcy Attica.



Intervju mjeseca

TROTAKT PROJEKT