MODAKOMODA
04.11.2013 18:11
Tribute to Sylvia Plath - Groblje u studenom

Bilo je to prošle godine, negdje oko Sylvijinog rođendana. Andrina i ja, u haljinama Matije Vuice, na prekrasnom groblju Monjuic u Barceloni.


Nedavno sam naišla na dokumentarac o Sylviji Plath koji me podsjetio na prebogat opus jedne od najvećih pjesnikinja 20. stoljeća i dobitnice Pulitzerove nagrade za poeziju. Nažalost Sylvijino samoubojstvo kada je imala samo 30 godina (naime, stavila je glavu u pećnicu) zasjenilo je njezin genijalni pjesnički talent i izvanredni smisao za humor (najjasnije očitovan u njenim dnevnicima) kojim se herojski borila protiv mračnih demona svoje bolesti, nevjernog muža i bešćutnog patrijarhalnog društva. U jednom zapisu iz dnevnika, Plath piše:

"Možda ću se jednog dana puzajući vratiti kući, potučena, pobijeđena. Ali ne sve dok mogu iz svoje nesreće pisati priče, svoju tugu pretvoriti u ljepotu."

Iako to nije bila ideja ovog sessiona, ali njegova emocija i ambijent mi pobuđuju želju da ga posvetim upravo Plath, kojoj je baš nedavno, 27. listopada bio 81. rođendan.

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić



November graveyard


The scene stands stubborn: skinflint trees
Hoard last year's leaves, won't mourn, wear sackcloth, or turn
To elegiac dryads, and dour grass
Guards the hard-hearted emerald of its grassiness
However the grandiloquent mind may scorn
Such poverty. No dead men's cries.

Flower forget-me-nots between the stones
Paving this grave ground. Here's honest rot
To unpick the heart, pare bone
Free of the fictive vein. When one stark skeleton
Bulks real, all saints' tongues fall quiet:
Flies watch no resurrections in the sun.

At the essential landscape stare, stare
Till your eyes foist a vision dazzling on the wind:
Whatever lost ghosts flare,
Damned, howling in their shrouds across the moor
Rave on the leash of the starving mind
Which peoples the bare room, the blank, untenanted air.

- Sylvia Plath


Luka Nižetić

Luka Nižetić

Žao mi je što na fotografijama ne možete vidjeti predivno barcelonsko groblje Monjuic koje se smjestilo na obroncima istoimenog brda. Mene inače fasciniraju groblja i kud god idem trudim se pronaći neko zanimljivo. Osim Pere Lashaisa u Parizu i Monjuica u Barceloni, obožavam i naš predivni Mirogoj.

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Ako se slučajno pitate tko je ova predivna djevojka na fotografijama, to je moja draga prijateljica Andrina Perić. Andrina ne samo da je iznimno talentirana fotografkinja (vjerujem da ste to već zapazili u brojnim sessionima koje je fotografirala za ModuKomodu, posebice onima iz Barcelone), nego je i predivan model.

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić

Luka Nižetić


Prirodnije je za mene da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A bit ću korisna kad konačno legnem:
tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći vremena za me.


-Sylvia Plath


Za kraj vam donosim ulomak preveden na hrvatski iz omiljene mi Sylvijine pjesme I am vertical, a u videu poslušajte predivnu pjesmu Lady Lazarus koju čita upravo Sylvia Plath.




make up i styling: Petra Nižetić

haljine: Matija Vuica

modeli: Petra Nižetić i Andrina Perić

fotografija: Luka Nižetić

asistentica: Ružica Jovičević

Intervju mjeseca

TROTAKT PROJEKT